Tašnica je vjekovima bila simbol koji je išao uz muškarca, a onda je postala neraskidivi modni detalj u životu dama širom svijeta. Kako kažu pripadnice ljepšeg pola: „Tašnice su kao prijatelji – nikada ih nije previše“. Ta rečenica pratila je priču o nastanku moderne tašne, koja je ispričana pod svodom Beogradskog muzeja primenje umetnosti.
Priča kustosa MPU Draginje Maskareli i istoričarke umjetnosti i direktorke „Artis centra” Tamare Ognjević bila je više od vodiča s motom „Zlatna tašnica i druge bajke“. Ta tašnica koja je prvi put izložena na jedan dan podsjetila je na vrijeme carske Rusije i na tragičnu sudbinu Romanovih. Bila je carski dar ruske imperatorke Marije Fjodorovne i pred njom zastaje dah, jer vraća u vrijeme majke cara Nikolaja II, sjeća na misteriju oko princeze Anastasije Romanov, tjera vas da još jednom uđete u sanke koje nošene galopom konja u ruskoj noći Tolstojevu Natašu odvode na prvi bal. Pod svod muzeja tašnica je stigla 1963. godine, kada je otkupljena od žene koja je tvrdila da je unuka dvorske dame carice Marije Fjodorovne. Identitet te plemkinje kojoj je carica na nekom balu poklonila zlatnu tašnicu s dijamantima nikada nije otkriven. Zna se da je s ruskom revolucijom kao i mnogi Belogradejci potražila utočište u nekadašnjoj Jugoslavija kralja Aleksandr I Karađorđevića koji je otvorio vrata svim ruskim emigrantima. Premijerno i ekskluzivno izložena tašpnica je od 18-karatnog zlata, sa okvirom ukrašenim brilijantima i safirima. Napravljena je u Rusiji 1912. godine, a na njoj je apliciran ruski grb. Misterija oko ovog skupocjenog predmeta ostala je, a jednu od enigmi koju treba rasplesti je šta znači pločica s porukom „Zahvalna Mariji Fjodorovoj”. Od poklona majke poslednjeg ruskog cara, inače druge ćerke danskog kralja poznatog kao „tasta Evrope”, postavka o tašni nas vodi i do naših predstavnika plave krvi. Najstarija poklon tašnica koja se može vidjeti jeste ona koju je kralj Milan Obrenović tokom nekog od balova poklonio stanovitoj Teofaniji Nedeljković. Esponati svjedoče da su naši vladari imali iste manire kao i oni po svijetu, a da je i tašnica bila predmet za darivanje. Tako je darivala jednu i princeza Jelena Karađorđević, sestra kralja Aleksandra I i ćerka voljenog suverena čika Pere Petra I i kraljice Zorke, kneginje crnogorske dinastije Petrović. Ova tašna služila je da se u nju skloni pribor za vez. Za razliku od one obrenovićevske u bojama purpura karakterističnoj za vladara i s krunom te dinastije, karađođevićevska nema grba i ostalih oznaka, već samo sačuvanu cedulju vlasnice da je dar princeze Jelene.
Tu je i tašna kao dio jednog umjetničkog spektakla, tematskih umjetničkih revija nastlih u saradnji jedinstvene Olje Ivanjicki i Modne kuće „Mona”, koje su izvedene i na sceni nacionalnog teatra, ali i proputovale su svijetom. Na ovoj postavci su tašne iz kolekcije „Mona”, koja je i prijatelj postavke, a to su „Carstvo” i „Njegoš”. Crnogorski vladika i vladar je bio povezan sa Rusijom, a tu su i putovanja u Italiju. Stoga je Olja osmislila da reviju podijeli na dva dijela – „Dvorski bal ruskog cara” i „Karneval u Veneciji”. Zanimljivo je i da je tokom postavke pomenuto da kada je pao režim na Filipinima, rečeno je da je supruga diktatora Imelda Markos posjedovala kolekciju od oko 2.000 cipela. Velika Olja Ivanjicki to je kozerski prokomentarisala: „Pa šta je to strašno toliko za života nakupi svaka prosječna Srpkinja i sve ih prati isti broj tašni”.
M.Nj.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.